Momčad razočaranja: Od njih smo očekivali puno više, a nismo vidjeli baš ništa

Dok se Europa bavi izborom najboljeg nogometaša prvog kruga Eura, hvali partiju Cristiana Ronalda i pita je li Portugal napokon zreo za veliki naslov ili će njemački stroj savršeno funkcionirati i u nokaut-fazi natjecanja, mi smo se bavili malo drukčijim izborom.

Izabrali smo 11 imena koja ne možemo nazvati najlošijim igračima Eura jer su izabirani po pozicijama, a neki su čak uzeti i iz momčadi koje nastavljaju natjecanje.

U trenutku nastajanja ovog teksta vidjeli smo 20 utakmica Europskog prvenstva. Nizozemci su, bez dileme, najveće razočaranje Eura pa je logično da u antimomčadi turnira prevladavaju nizozemski igrači. Moglo ih je biti i više ( Robben, Sneijder), ali dali smo priliku i drugima.

Wojciech Szczesny (Pol)

Trebao je biti zvijezda domaćina. Umjesto toga, Wojciech Szczesny je bio najveće razočaranje Poljaka. U jednoj od najvećih utakmica u karijeri, 22-godišnji vratar Arsenala napravio je nekoliko pogrešaka. Grci su zabili za 1-1 nakon što se on našao u ničijoj zemlji i ostavio prazna vrata, a kasnije je neoprezno skrivio jedanaesterac i zaradio isključenje. Spasila ga je tadašnja zamjena, Przemyslaw Tyton, koji je obranio jedanaesterac Karagounisu.

Gregory Van Der Wiel (Niz)

Desnog beka Ajaxa nogometni stručnjaci nazivaju jednim od najboljih u Europi na svojoj poziciji. Ako gubitak lopti u najnezgodnijim pozicijama na terenu, nemogućnost zadržavanja protivničkih krilnih napadača i slab doprinos napadačkim akcijama čine nekog beka dobrim, onda je Gregory na Euru bio jedan od najboljih. Naravno, nije ni pomoć suigrača u egoističnoj nizozemskoj reprezentaciji bogzna kakva, pogotovo kad vam je partner na desnoj strani Arjen Robben.

Adil Rami (Fra)

Ako se o njemu govori kao o čovjeku od 20 milijuna eura, za kojeg se navodno zanimaju Barcelona i Manchester United, u prve dvije utakmice Eura očito nismo gledali pravog Adila Ramija. Centralni branič Valencije pokazao je sve svoje mane, a najveću, izuzetnu teretnost, djelomično je uspio pokriti njegov partner Mexes, koji je odigrao briljantno protiv Engleske i Švedske. Rami se krivo postavljao u većini situacija, bježali su mu i Ševčenko i Carroll, ali, srećom po Francuze, njegova propusnost nije kažnjena.

Jetro Willems (Niz)

Možda nije pošteno kriviti igrača koji je zapravo najmanje kriv za posrtanje Nizozemske, ali što god je Bert Van Marwijk htio dobiti sa 18-godišnjakom u prvoj momčadi, sigurno nije bio sretan rezultatom. Atleticizam je na mjestu, ali lijevi bek PSV-a tehnički još previše podsjeća na Roystona Drenthea, a to nije neka referenca. Mora još raditi, mogao bi biti dobar, ali ovaj Euro za njega je stigao prerano.

Sotiris Ninis (Grč)

Trebao je biti jedna od rijetkih atrakcija u momčadi Grčke, u kojoj su ga smatrali najvećim talentom. Dva je puta 22-godišnje krilo Panathinaikosa proglašavano najboljim mladim igračem Grčke, ima već 20 reprezentativnih nastupa i trebao je predstavljati dašak osvježenja. Umjesto toga, odigrao je samo jedno poluvrijeme u tri utakmice, od devet pokušaja dodavanja čak ih je šest završilo pogreškom, a uzbuđenja nije bilo na vidiku. Grci su opet uspjeli, ali Ninis nije zasjao.

Rasmus Elm (Šve)

Njega, navodno, u svojim planovima vide Liverpool i Man United. Ako su navijači gledali prve dvije švedske utakmice na Euru, vjerojatno se pitaju zašto. Iako mu statistika pokazuje da je otvorio čak pet šansi za suigrače, pregledom situacija teško je nazvati te poluprilike pravim mogućnostima za postizanje pogotka. Trebao je biti prevaga u sredini švedske momčadi, ali ga je uvelike zasjenio iskusni Kim Källström.

Christian Eriksen (Niz)

Nije bilo najave Eura i vjerojatnih novih zvijezda u kojoj se 20-godišnji playmaker iz Ajaxa nije spominjao. Euro mu je trebao poslužiti kao poligon za pumpanje cijene za ljetni transfer, ali pitanje je jesu li velike ribe i dalje zainteresirane za danski mamac. Statistika kaže da je u tri utakmice ostvario jedno točno dodavanje u posljednjoj trećini terena, da je uglavnom gubio dvoboje, nije osvajao lopte, a poklanjao ih je krivim dodavanjima.

Aiden McGeady (Irs)

Trebao je biti najveće irsko oružje, najkreativniji igrač i najveća opasnost, a ponudio je jako malo u prve dvije utakmice. Aktivnost u startu protiv Hrvatske brzo je nestala, krilni igrač moskovskog Spartaka brzo se izgubio u irskom sivilu. Doduše, na njega su svi najviše pazili pa je imao i najmanje prostora, ali kada brod tone, kapetan (najbolji igrač) je uvijek prvi na raportu.

Aleksander Keržakov (Rus)

Ruski napadač nosi nimalo laskavu titulu najnepreciznijeg igrača Eura. Čovjek je pucao 11 puta po golu i nije zabio. Bez obzira na to, Dick Advocaat nije ga se odrekao, ostavio ga je u početnih 11 u svim utakmicama, a Romana Pavljučenka, koji je zabio ušavši s klupe protiv Češke, zamrznuo je na klupi i davao mu prigodu na kapaljku.

Mario Balotelli (Ita)

Dva su Marija u prva dva kola opravdala nadimak Super Mario, ali Balotelli se nije priključio Gomezu i Mandžukiću. Protiv Hrvatske se nalazio u dobrim situacijama, hrvatski braniči su izjavili da ga je užasno teško čuvati, ali nije napravio najvažnije, nije zabio.

Robin Van Persie (Niz)

Postigao je lijep pogodak protiv Njemačke, koji je na kratko vratio nadu rastrojenom Oranju, ali najbolji strijelac Premiershipa nije pokazao formu koja ga krasi u Arsenalu.