Eduardo: Hrvatska na Euru nije napravila baš ništa posebno... Rezultat je loš!

Cico Kranjčar nije ga vodio na Mundijal u Njemačku 2006., a brutalni Martin Taylor spriječio ga je da zaigra na Euru 2008. kad je bio u životnoj formi i kad smo u njemu vidjeli najboljeg golgetera kojeg je Hrvatska imala poslije Davora Šukera.

Eduardo da Silva ostvario je svoj san: zaigrao je na velikom natjecanju za Hrvatsku, ali u njegovu igračkom spomenaru Poljska neće ostati upisana kao mjesto sreće.

- Nismo ništa posebno napravili na ovom natjecanju, otvoreno priznaje Eduardo kad govori o učinku Hrvatske u Euru 2012.

Cilj nije ostvaren

- Cilj nam je bio proći u četvrtfinale, a to nismo napravili. Zato ne mogu reći da smo ostvarili očekivanja. Rezultatski je to na kraju loše bez obzira na dojam. Iako je bilo i pozitivnih stvari. Dali smo sve od sebe. Ostavili smo srce na terenu. Ali ni to nije pomoglo.

Je li uopće bilo realno očekivati da ćemo proći grupu u kojoj su giganti poput Španjolske i Italije?

- Na papiru su Španjolska i Italija bili favoriti. Njihove šanse su bile puno izglednije. Ali u jednoj utakmici je sve moguće, a mi smo znali da nekoga od njih moramo eliminirati. Računali smo, ako prođemo grupu, spremni smo otići do finala. Očito da za to nismo bili spremni.

Ulasci s klupe

Kad osvojiš četiri boda, a ispadneš uvijek ostaje žal da se moglo više...

- Čim su Italija i Španjolska odigrali 1-1, meni je sve bilo jasno. To je značilo da moramo dobiti nekoga od velikih, da drukčije ne možemo proći. Moje je mišljenje da smo tada trebali zaigrati na sve ili ništa. Protiv Italije imali smo svoju šansu. Trebali smo zaigrati ofenzivnije, s puno više rizika, znali smo da nam taj remi na kraju neće značiti ništa. Tako je i bilo...

Slaven Bilić držao je u prvom planu Marija Mandžukića, koji je odigrao sjajan turnir, i Nikicu Jelavića. Obojica su otvorili Euro s golovima. Eduardo je dobio mrvice, tek 17 minuta, ulazeći na sve tri utakmice u samom finišu.

- Naravno da nisam zadovoljan svojom minutažom. Zadovoljan sam što sam bio tamo i što sam osjetio atmosferu jednog velikog natjecanja, ali ne mogu me zadovoljiti ulasci u igru u zadnjim minutama kad nemaš vremena, a ni prostora da bi nešto promijenio. Ali to je izbornikova odluka i ja je poštujem. Nisam s tim zadovoljan, ali što da radim...

U najavi turnira Alen Bokšić je kolegi Židaku rekao: Proći ćemo grupu ako Eduardo i Modrić budu pravi. Jeste li vi očekivali više?

- Naravno da sam očekivao puno više. Ne samo zbog gola na prijateljskoj utakmici protiv Norveške i izuzetno pozitivnih kritika. Osjećao sam se stvarno sjajno. Nije neskromno ako kažem da sam bio najbolji na pripremema. Imao sam veliko samopouzdanje zbog te podrške koju sam osjećao od navijača i medija. Baš zbog toga mi je posebno žao da nisam mogao više pomoći reprezentaciji da napravimo uspjeh na Euru.

Eduardo kaže da je ponosan zbog podrške koju mu navijači iskazuju ovih dana poslije Eura...

- Dok sam bio u Poljskoj, nisam osjećao tu atmosferu, ali kad sam se vratio u Hrvatsku, stvarno na svakom koraku ljudi me zaustavljaju i govore: Trebao si više igrati, s tobom bismo sigurno izborili četvrtfinale. Znam, navijači su takvi, oni to emotivno doživljavaju, i teško je reći da bi sa mnom bilo drukčije, ali ja sam osjećao da mogu pomoći.

Korektan rastanak

Kako ste se rastali sa Slavenom Bilićem?

- Rastali smo se korektno. Ipak smo zajedno proveli osam godina još od mlade reprezentacije. Nije sve bilo fenomenalno, ali naš odnos je OK. Postojala je kriza poslije Turske jer ja nisam bio zadovoljan svojom pozicijom, ali to smo riješili. Sad ja mogu biti nezadovoljan što sam malo igrao, ali nisam ljutit na Slavena. On je imao svoju ideju i taktiku koju je pripremao prije ovog turnira. On je izbornik i to je njegovo pravo.